<?xml version="1.0" encoding="UTF-8" ?>
<othersabs xmlns="http://eprints.org/ep2/data/2.0"><item><othabstracts>Kako je osnovni jezik računara engleski i kako se računari koriste širom sveta, ukazala se potreba
prilagođavanja rada na računarima korisnicima sa različitih govornih područja. Morala se usvojiti neka
konvencija prema kojoj bi se slova označila brojevima. Iako je jedan bajt dovoljan za prikazivanje 256 karaktera,
u početku je to izgledalo previše.
Jedan od karakter setova je ASCII. Ovaj set je 7-bitni. ASCII set dovoljan je za prikaz informacija na
engleskom jeziku, međutim nedovoljan je za prikaz većine drugih jezika, jer mnogi jezici sadrže takozvane
specijalne karaktere. Dakle, potrebno je proširenje karakter seta kako bi opslužio sve jezike, obezbeđujući
razmenu informacija između kompjuterskih sistema. Dalji razvoj dovodi nas do osmobitnih karakter setova ISO-
8859, Windows ANSI i, najzad, do Unicode šesnaestobitnog karakter seta. Po pravilu se ASCII karakteri
pojavljuju kao podskup većine drugih karakter setova.
Unicode predstavlja najvažniju ekstenziju ASCII karakter seta. Unicode karakter set podržava
karaktere gotovo svih govornih jezika, kao i matematičke i druge simbole. Podrška svih subjekata Unicode
standardu predstavlja najvažniji korak u internacionalizaciji Interneta.</othabstracts><language>sr</language></item></othersabs>
