U članku smo pokušali da definišemo pitanje terminologije, osetljivog i kod nas slabo istraženog problema izdvajanja ili odstranjivanja suvišaka. Pod izdvajanjem suvišaka podrazumevamo smanjenje broja primeraka, dok smo pod odstranjivanjem imali u vidu isključenje samog naslova iz fonda, što je delikatniji i odgovorniji posao. U vezi s tim pošli smo od dve kategorije, nesumnjivo najbitnije kada je fond u pitanju, a to su - korišćenje i vrednovanje fondova. Ta vrednost je shvaćena dvojako: iz perspektive same biblioteke i iz perspektive njenih korisnika. Koristili smo poglavito englesku i američku stručnu literaturu, s obzirom da se od polovine prošlog veka veći broj autora sa tog područja uspešno bavi ovim problemom. Imali smo u vidu pre svega javne, popularne biblioteke, usredsređene na visoko traženu literaturu, sa malo ili nimalo izuzetaka. Merilo vrednosti takvih biblioteka je koliko se fondovi koriste i koliko zadovoljavaju potrebe korisnika. Krajnji cilj takvog pristupa je stvaranje fleksibilnijeg fonda, povećanje efekta korišćenja, smanjenje cene za održavanje i oslobađanje prostora za novu aktuelnu knjigu.