Sociolingvističkom aspektu proučavanja jezika svojstveno je vođenje računa o govornoj raznolikosti. Leksičko pozajmljivanje predmet je kontaktne lingvistike koja proučava područje jezičkih dodira i sukoba nastalih kao rezultat jezikâ i kulturâ. Pozajmljenice su izuzetno osetljiv pokazatelj i jezičke i vanjezičke stvarnosti određenog društva. Otpor prema tuđicama i jezički purizam bazirani su na predrasudama; međutim, strana leksika ni u kom pogledu nije štetna ako doprinosi jezičkom sporazumevanju i ako se uklapa u jezički sistem primaoca. S obzirom na neiscrpne potencijalne i praktič ne potrebe jezičkog kazivanja, pogotovo u vreme sveopšteg duhovnog i tehničkog razvitka savremene civilizacije, osnova narodnog jezičkog blaga danas je nedovoljna. Zdravo jezičko osećanje prima danas tuđice kao prirodni element jezika, pogotovo kada su u pitanju termini. U svom razvoju srpski jezik je bio široko otvoren prema pozajmljenicama, ali je zadržao svoj prirodni, narodni lik i osobenost. Pledirajući za ideju multikulturalnosti ili kulturne raznolikosti, smatramo da, kad je u pitanju nauka o čoveku i njegovom jeziku, uporno treba insistirati na neukorenjenosti, mešanju oblika, na stalnom ustrajavanju na različitosti, toleranciji.sr