Mogućnosti lociranja Bosniacae
na online dostupnim katalozima (Online Public Access Catalogues) na World Wide Webu
eksperiment
Saša Madacki
Soros Media Centar, Sarajevo
Publikovano u: Bibliotekarstvo (Sarajevo), sv. 42 (1997), str. 21-48
Sažetak
Cilj ovog rada je istražiti mogućnosti
lociranja Bosniacae na online dostupnim katalozima na World Wide Webu. Kako je Nacionalna
i univerzitetska biblioteka BiH izgorila, a samim tim i njen katalog, javila se potreba za
novim načinom identificiranja izvora koji sadrže podatke neophodne za rekonstruisanje
fonda građe pod zajedničkim nazivom Bosniaca. Ovaj rad nema ambicija da pruži sve
odgovore vezane za tu problematiku, nego da prezentira rezultate eksperimentalnih
pretraživanja online kataloga širom svijeta - sa svih pet kontinenata, sa ciljem
otkrivanja mogućnosti za potpuno rekonstruiranje u budućnosti. Kako su ovakva
istraživanja , za širu populaciju bila nemoguća prije nekoliko godina, danas je svim
korisnicima Mreže omogućeno online pretraživanje ne samo kataloga nego i informacionih
resursa najrazličitijih tipova i oblika. Stoga smo dali pregled razvoja informacionih
sistema sa bazama podataka od prvih začetih u šezdesetim godinama, do globalne mreže
zvane Internet danas u 1997. godini. Obratili smo pažnju i na način funkcionisanja te
globalne mreže, kao i protokole na kojima se zasniva njen rad. Pored ovog prezentirali
smo osnove fenomena zvanog World Wide Web, kao i jezik kojim se pišu Web dokumenti -
HTML. Nakon ovog uvodnog dijela dati su kako ciljevi ovog eksperimenta, tako i njegova
metodološka postavka, te rezultati i dnevnik rada.
Summary
After being burnt during the war, The
National and University Library of Bosnia and Herzegovina nneds to find new ways of
identifying resources containing data necessary for reconstruction of its funds under the
common name Bosniaca. Having no ambition to offer all answers related to this item, the
main goal of this researching is to find possibility to locate Bosniaca onto available
World Wide Web online public access catalogues all over the world - all five continents,
with the aim to find out the possibility how to provide the complete future
reconstruction. All consumers of the net have the opportunity to search not only
catalogues but also informative resources of various kinds and forms. Therefore, the
survey of informative systems development, from the very beginings in sixties to the
global net called Internet now in 1997, seemed to be appropriate for all users. The way
how this global net operates, as well as protocols on which it is based on are pointed
out, too. The basic facts of the phenomenon called World Wide Web is also presented, as
well as the language of the Web documents - HTML.
Historija online baza podataka ili ideja
referalnosti od Teophrasta Renaudota do LCESS (1)
U informatičkom smislu naše je doba, doba online
pretraživanja sa novim generacijama računarskih sistema i korisnika. Danas (2) imamo oko 6 miliona korisnika consumer online servisa, kao što su
America Online, CompuServe i Prodigy, te desetine miliona korisnika globalne mreže zvane
Internet. Online informacije i sistemi koji ih nude su postali mjesta koja nam daju više
šansi za uspjeh u pronalaženju informacije nego klasični nosioci informacija u
prošlosti. Danas se nalazimo usred onoga što možemo nazvati treća generacija online-a.
Prva generacija online-a je vezana za početak osamdesetih kada su korisnici koristili
"nijeme" terminale, brzina transmisije podataka je bila izuzetno mala, baze
podataka su bile mahom bibliografskog karaktera, intermedijarni korisnici su koristili
komercijalne baze podataka, kao npr. DIALOG. Druga generacija, od 1982 do 1991,počela je
sa PĆjima, brzina transmisije podataka je povećana, pored bibliografskih pojavile su se
i ASCII full-text baze podataka. Specijalizirani krajnji korisnici (sepecialized end
users) su se pridružili intermedijarnim, ali su krajnji korisnici uopšte (general end
users) bili rijetki. Komercijalni online servisi koegzistiraju sa CD ROM bazama. Sada,
treću generaciju karakterizira multimedija (multimedia PCs), izuzetna brzina transmisije
podataka, a pored ASCII pojavile su se i slikovne baze podataka (ASCII and image full-text
databases). Broj komercijalnih online servisa je svakim danom u porastu, a zastupljeni su
skoro svi tipovi korisnika (consumer end users, intermediaries, specialized end users).
Četvtra generacija dolazi uskoro.
Ovaj mali uvod tretira historiju toka informacije zadnjih
dvadesetak godina, no bitka za pravovremeno dostavljanje informacije počela je davno.
"Koliko često i koliko brzo dolaze važni dokumenti do pojedinih korisnika u nekom
društvu, toliko jec realnija mogućnost da ti korisnici adekvatnije i pripremljenije
utječu na razvoj svog društvenog sistema"(3) . Otuda je vrlo
jasno zašto su prvi izvori tj. nosioci informacije u vidu glinenih pločica služili vrlo
uskom krugu korisnika - bile su nepodesne za transport. Nekada je i njihova lokacija bila
"nepodesna". Drevni korisnici su od biblioteke do biblioteke putovali danima, pa
i mjesecima po nesigurnim krajevima da bi došli do npr. Nippurske biblioteke. I gabarit
kataloga je bio nepodesan, nije se mogao evakuisati pred najezdom ratobornih susjeda. Tako
je na protok informacije u Mezopotamiji stavljena tačka prilikom prodiranja Akađana.
Mezopotamska kultura u vremenu u kojem je proživljavala jedan od svojih najvećih
procvata najezdom semitskih Amorejaca doživljava propast. Kasnije, diseminacija papirusa
vršena je - brodovima. Prilično nesigurno zar ne? Online je čini se najsigurniji metod
no na njega će se pričekati koji milenij. Tada se na traženu informaciju čekalo jako
dugo, no ona nije morala biti sasvim pouzdana.
Bilo je dakle potrebno na jednom mjestu sakupiti podatke o
izvorima informacija, o osobama, institucijama i publikacijama koje mogu pružiti
zadovoljavajuši odgovor korisnicima. Bilo je vrijeme da se rodi ideja referalnosti. Ovu
ideju će u vidu prvog referalnog centra (ili bar njegove preteče) realizirati Teophrast
Renaudot 1612. godine. On je kreirao svojevrsni referalni centar u vidu posredovnog zavoda
namijenjenog trgovcima (4) , a prvi pravi referalni centar nastaće
1963. godine u Kongresnoj biblioteci.
Baze podataka - pogled u prošlost
Sedamdesetih godina našeg stoljeća postojalo je oko 300
baza podataka, a danas rukovodeći se podacima koje pruža Gale Directory of Databases
postoji oko 9000 baza (5) na oko 1700 sistema. Tome svakako treba
pridodati oko 100.000.000 (6) stranica (pages) informacija (7) na Internetu. Kao ilistraciju enormne količine informacija navodimo
podatak da je na AltaVista Search Engine-u bilo registrirano 21 milion dokumenata sa preko
10 milijardni riječi, a u martu 1997. oko 50 miliona dokumenata. No zapitajmo se kada je
sve to počelo?
Put ka kontroli informacijske entropije počeo se graditi
šezdesetih godina. Prve korake vezane za formiranje baza podataka učinili su veliki
američki sistemi koji su poslje prerasli u svjetske gigante na polju baza podataka. Te
temelje su postavili NLM (National Library of Medicine), Lockheed i SDC (System
Development Corporation) (8) .
National Library of Medicine 1960. godine počinje sa
dzajniranjem MEDLARS-a (Medical Literature Analysis and Retrieval Systems), a četiri
godine kasnije započinje sa pretraživanje na serijski ili grupni način. Prvi veliki
servis dostupan javnosti je otvoren. No kada su pretraživanja baze u pitanju, javljao se
problem tehničke prirode: moralo se čekati da se akumulira dovoljan broj pitanja (grupno
pretraživanje) jer je bilo skupo (samim tim i nezamislivo) ulaziti u bazu zbog jednog
pitanja (9) .
Kongresna biblioteka u Vašingtonu 1969 godine čini
dostupnom svoju MARC (Machine Readable Cataloguing) bazu knjiga. dizajniranje ove baze,
odnosno ovakve strukture zapisa omogućilo je stvaranje bibliografskog opisa u mašinski
čitljivoj formi. Ovo je ponukalo i druge velike biblioteke da se uključe u rad sa
kompjuterima. MARC format se modificira što rezultira dizajniranjem UNIMARĆa (Universal
MARC) koji olakšava internacionalnu razmjenu podataka.
Osam godina kasnije, 1977 otvoren je najveći servis u
SAD-u, OCLC (prvobitno Ohio College Library Center, potom Online Library Computer Center).
Prvobitno kreiran iz dva razloga: podjela fondova i smanjenje bibliotečkih troškova u 50
akademskih biblioteka države Ohio, danas 20 godina kasnije predstavljaće jedan od
najmoćnijih online servisa dostupan na Internetu (http://www.oclc.org).
Većina prvih baza podataka bile su finansirane od strane
vlade i vladinih organizacija u SAD.U početku kreirane zbog jednog zadatka, a u naše
vrijeme dobiće najšriru primjenu. Prve baze o kojima smmo govorili (DIALOG kompanije
Lockheed i ORBIT SDĆa) realizirane su kroz ugovore sa Nacionalnom agencijom za svemirska
istraživanja NASA-om i Ministarstvom odbrane SAD (US Department of Defense). Ovaj rani
uspjeh vladinih eksperimenata i prihvatanje baza podataka u informacijskom društvu
utemeljilo je legitimnost medija (10) . Sada se počinju razvijati i
baze iz društvenih nauka.
Online baze podataka su se izborile za svoje mjesto u
društvu startajući kao numeričke baze podataka, da bi preko bibliografskih i baza punog
teksta "prerasle u gigantske resurse iz kojih je svakodnevno moguće crpsti
znanja" (11)
Internet
Stoljećima su korisnici posjećivali biblioteke i arhive
da bi došli do građe potrebne za njihova istraživanja. njihov prvi korak bio je
traženje pomoći bibliotekara i arhivista koji su ih upućivali na kataloge i druge
štampane vodiče. Nekada je istraživanje bilo ograničeno na građu dostupnu samo u
okviru neke institucije. Bilo je potrebno mnogo putovati da bi se došlo do željene
informacije. Pojavom off line sistema baza podataka, stvar je donekle ublažena, ali se
moralo čekati na grupna pretraživanja i na slanje rezultata poštom.
Kako su posljednjih godina budžeti smanjeni, a troškovi
istovremeno povećani, biblioteke i arhivi su bili prisiljeni da sklope savez što im je
pružilo veće mogućnosti pristupa institucijama sa velikim količinama građe.
Ispostavilo se da je u datom momentu povezivanje postalo važnije od davanja publiciteta
vrijednim kolekcijama (12) . Ovaj vid kooperacije je potpomognut
online bazama podataka, koje su se pojavile u proteklih desetak godina, a koje su
stavljene na raspolaganje putem Interneta. Danas istraživači imaju "svijet na
vrhovima prstiju" (13), odnosno sa svog računara (za koji se
pretpostavlja da je u mreži), ne gubeći vrijeme na putovanja zbog pretraživanja
kataloga i drugih štampanih vodiča. Danas je većina informacija dostupna online, a
istraživači uz pomoć sređenih online kataloga postaju korisnici "virtualnih
biblioteka"(14) .
Međutim, kao što je slučaj i sa prvim bazama podataka,
nije sve oduvijek bilo komforno kao danas: Internet pubovi, barovi, Internet u hotelima,
bibliotekama itd.
Internet kao svjetska mreža računara, koja je povezana
uzu pomoć TCP/IP prtokola prdukt je našeg vremena. Začeci ovog, spravom možemo reći
fenomena, vezana je za šezdesete godina našeg stoljeća.
Godine 1969. (Po Sušnju i Petricu 1968 (15)
) Američko ministarstvo odbrane (Department of Defense) je u "nedostatku bolje
ideje"(16) odlučilo uložiti novac u razvoj svoje nove mreže.
Projekat je povjeren Agenciji za napredna istraživanja (Advanced Research Project
Agency), ARPA, po kojoj ta nova mreža i dobija ime ARPANET (17) .
Ova mreža se smatra pretečom današnjeg Interneta. Prvi čvor (host)(18)
ove mreže nastaje na Kalifornijskom univerzitetu u Los Angelesu (UCLA). Sama mreža bila
je zasnovana na tada novoj tehnologiji paketnog prespajanja. Stvoren je protokol kojim se
paketi prenose mrežom i nazvan je Internet Protocol (IP). Internet u tom momentu nije
bilo ime mreže, nego je taj pojam bio skraćenica od internetworking, tj. povezivanje
mreža, te je IP bio protokol za povezivanje mreža. Ono što je bilo najvažnije , time
je omogućeno da međusobno mogu komunicirati različiti tipovi kompjutera. U početku
ARPANET je povezivao četiri institucije.
Iduće, 1970., godine ARPANET-ovi hostovi ustanovljavaju
NCP (Network Control Protocol), mrežni kontrolni protokol, kao službeni protokol za
međusobnu mrežnu komunikaciju. Godine 1971 na ARPANET je spojeno 23 hosta, a iste godine
nastaje i prvi program za e-mail (elektronsku poštu).
1973. godine ostvaruje se veza sa Evropom, tačnije sa
Engleskom i Norveškom, a 1974. godine Robert Metcalfe daje smjernice za nastanak
Etherneta, danas najpopularnijeg protokola za lokalne mreže. On će kasnije omogućiti
priključenje mnogih novih radnih stanica na Internet.
Do velikog booma dolazi 1982. godine, kada zbir TCP/IP
protokola postaje standard na Internetu, zamijenivši NCP. Te se godine prvi put spominje
naziv Internet. Skraćenica TCP/IP dolazi od Transmission Control Protocol/Internet
Protocol, te otud dolazi do novog imena mreže Internet. Na mrežu spojeno 235 hostova.
Januara mjeseca 1983 (01.01.) u cjelosti se sa NCP-a
prelazi na TCP/IP, a na mreži je ukupno 500 hostova. Danas se broj hostova na Internetu
procjenjuje na 4.000.000.(19) Hronološki gledano cijela stvar se od
1983 do danas razvijala ovako (20) :
- 1984. počinje primjena DNS (21)
(Domain Name Server) sistema, a broj hostova dostiže 1.000
- 1985. Broj hostova dostiže 5.000; sa radom počinje NSFNET
(National Science Foundation Network), mreža brzine 56 kpbs.
- 1986. Broj hostova 20.000
- 1987. Na mreži se pojavljuje Internet Worm, virusoidan
program koji je napao oko 6.000 hostova.
- 1988. Broj hostova 100.000
- 1989. ARPANET službeno prestaje postojati.
- 1990. U januaru broj hostova 376.000, a u oktobru 617.000
- 1991. CERN u švajcarskoj objavljuje World Wide Web (WWW).
Broj hostova oko 1.000.000.
- 1992. Broj hostova 2.000.000.
- 1993. Broj hostova 3.000.000.; dolazi do eksplozije
zanimanja za Internet. Pajavljuje se prvi multiplatformski vrhunski programski alat za
potpuno iskorištenje Interneta, NCSA Mosaic.
- 1994. Broj hostova oko 4.000.000.
Kod ovih brojeva hostova potrebno je objašnjenje. kako
smo već ranije napomenuli pod hostom se podrazumijeva računar koji je 24 sata
priključen na Internet i koji opslužuje računare-klijente. Broj krajnjih korisnika,
dakle računara koji se povremeno spajaju na internet je oko 50.000.000 (22)
.
Kako radi Internet
TCP/IP protokoli su zbir prilagodljivih protokola za
mrežnu komunikaciju, a na njima počiva cijeli Internet, dakle TCP/IP je temelj
Interneta. Ovaj zbir protokola je star nekih 30-tak godina - već je od samih početaka
bio osnovni protokol ARPANET-a i NSF-neta.
TCP/IP je ime izvedeno iz imena dvaju protokola: TCP
(Transfer Control Protocol), odnosno protokol za nadziranje prijenosa podataka i IP
(Internet Protocol). Oba se koriste u komunikaciji dvaju računara na Internetu. Kako smo
naveli da je TCP/IP zbir protokola navešćemo nekoliko najvažnijih koji su uključeni u
paket TCP/IP.
Protokoli iz ove skupine rade na svim nivoima, osim na
najnižem gdje se nalazi samo hardver i odabrano mrežno rješenje povezivanja računara.
Navedimo neke protokole:
IP (Internet Protocol)
Protokol IP je odgovoran za osnovno povezivenje
kompjutera. Osnovni dio ovog protokola rukuje sa mrežnim adresama. IP prenosi UDP i TCP
pakete preko mreže. UDP (User Datagram Protocol) je TCP/IP protokol koji šalje podatke
mrežom pomoću IP protokola. Za razliku od TCP-a UDP nejamći pouzdan prijenos paketa.
Svaki računar na Internetu ima svoju jedinstvenu
numeričku adresu, a zadatak IP protokola je slanje paketa na tako adresirane
kompjutere.IP adresa je službena oznaka računara na Internetu. TO je 32-bitni broj,
podijeljen na četiri 8-bitna dijela odvojena tačkom. Svaki od četiri 8-bitna dijela IP
adrese može biti broj od 0 do 255.
TCP(Transmission control protocol)
TCP je odgovoran za stizanje paketa na ispravno mjesto u
mreži i da sadržina paketa bude ispravno prenesena, a ako su podaci bili podijeljeni u
više paketa da budu ispravno rekonstruirani iz sastavnih dijelova nakon primanja. Dakle,
provjera ispravnosti i numerisanje paketa su dva najvažnija svojstva TCP-a. On je na
višem nivou od IP-a jer on koristi IP da bi podatke prenosio mrežom. Princip rada je
sljedeći: TCP od neke aplikacije ili protokola višeg nivoa dobiva niz podataka, koje
treba odaslati na neko drugo, udaljeno mjesto na mreži. TCP zatim fragmentira taj niz u
pakete veličine 64 Kb, što je maksimalna dozvoljena veličina datagrama koje koristi
protokol IP. Nakon toga IP opet može fragmentirati pakete da bi ih prilagodio dužini
datagrama koja se koristi na mreži (576 bytova ili više), kao i mrežnim uslovima. Nakon
dolaska paketa do destinacije, dakle drugog računara, IP iz primljenih datagrama ponovo
počinje stvarati početni TCP-ov paket, a TCP potom iz njega izdvaja informacije koje
prosljeđuje protokolu višeg nivoa, s kojim se zapravo i komunicira.
ICMP ( Internet control message protocol)
Kako IP nema ugrađene mehanizme za otkrivanje grešaka,
razvijen je ICMP. Sastavni je dio IP protokola i može otkriti probleme tipa nemogućnosti
pristupa računaru, nemogućnost isporuke paketa i slično.
ARP (Address resolution protocol)
Ovaj protokol je usko povezan sa IP-om. Kako IP "zna"
adresu računara kojem treba poslati poruku, ARP je dužan pronaći udaljeni računar na
mreži.
RARP (Reverse address resolution protocol)
Ukoliko je poznato koji nam računar šalje poruke, a
potrebno nam je saznati i njegovu IP adresu, dužnost RARP protokola je da je utvrdi.
RIP (Routing information protocol)
RIP je protokol koji se koristi za preusmjeravanje paketa
mrežom. Njemu je uvijek poznata odredišna IP adresa , zbir potrebnih koraka mrežom za
prenošenje paketa do nje, IP adresu odredišnog računara, kao i vrijeme koje je paket
proveo na putu.
FTP (File transfer protocol)
FTP protokol je protokol koji prenosi binarne ili
tekstualne datoteke mrežom, a iza ovog akronima se krije i osnovna mrežna usluga.
TFTP (Trivial file transfer protocol)
TFTP predstavlja skresanu verziju FTP-a, slično kao
relacija UDP - TCP.
SMTP (Simple mail transfer protocol)
SMTP prenosi elektronsku poštu (E-mail) između računara
zasnovanih na Unixu. Ovaj protokol je razvijen za prenošenje 7 - bitnih ASCII znakova.
* * *
Pored ovdje pobrojanih protokola jedan ćemo psebno
razmotriti, a riječ je o Z39.50 Information Retrieval Protocol-u. To je protokol koji bi,
bar kada je riječ o bibliotekarstvu, trebao donijeti izuzetne promjene. To je protokol
koji dozvoljava klijentovoj aplikaciji da propituje baze podataka na udaljenim
računarima, da dobije rezultate pretraživanja, kao i ostale funkcije vezane za
pretraživanje informacija.
Z39.50 Information Retrieval Protocol
Rapidni rast različitih informacionih resursa u mrežnom
okruženju (Internet), započet u ranim devedesetim, vrlo brzo se nastavlja. Internet sada
predstavlja masivni agregat heterogenih, autonomno vođenih informacionih resursa. Bez
automatizirane podrške za otkrivanje, lociranje i upotrebu tih resursa, korisnik bi bio
pretrpan njihovim enormnim brojem, kao i različitošću koja vodi entropiji.
Prije nego pređemo na opisivanje novog protokola,
potrebno je naglasiti neke trenutne probleme na Mreži, a koje su naprijed ovlaš
pomenute. Naime problemi koji se sada javljaju direktno utiču na kakvoću, te brzinu
pretraživanja (23) :
- vrlo je malo metainformacija o informacionim resursima na
Internetu
- postoji veliki broj sintaksi za pretraživanje
- postoji veliki broj različitih korisničkih interfejsa
- prezentacija informacija nema željenu efektivnost.
Ovaj protokol (Z39.50), čini se ima mogućnosti da
riješi ove probleme. Razvijanje ovog protokola počelo je u ranim 80-im, a verzija koja
je danas korisnicima na raspolaganju je četvrta po redu, čiji je razvoj počeo u jesen
1995. godine. Iako je doživio četiri modifikacije, i kao takav prilagođen korisnicima
čiji je posao informacija, nije u velikoj mjeri implementiran.
U stvari, Z39.50 je američki nacionalni standard za
pretraživanje informacija (information retrieval), koji je formalno poznat kao ANSI/NISO
Z39.50 - Information Retrieval (Z39.50): Application Service Definition and Protocol
Specification (24) . Ovaj standard precizira set pravila i procedura
za ponašanje dva računara (sistema) koja komuniciraju u svrhu pretraživanja baza
podataka (database searching) i informacija (information retrieval). Kao mrežni standard
(network application standard), Z39.50 je otvoreni standard koji omogućava međusobnu
komunikaciju dva udaljena računara sa različitim hardwareom i softwareom.
Kao što je poznato, svaka baza podataka instalirana na
nekom od sistema ima svoju sintaksu za ppostavljanje korisničkog upita, te je neophodno
poznavati komandni jezik (command language), te procedure za pretraživanje da bi se dobio
željeni rezultat. Prednost ovog protokola je što pojednostavljuje proces pretraživanja,
omogućavajući korisniku da koristi svoj korisnički interfejs na lokalnom sistemu u
svrhu pretraživanja kako lokalnih baza, tako imonih na udaljenim (remote) sistemima.
Ovoaj protokol se bazira na klijent/server modelu. U ovom modelu dva računara stupaju u
interakciju na istom nivou (peer-to-peer relation). Koristeći se Z39.50 terminologijom,
klijent se naziva origin a server target. Klijent i serve komuniciraju via Z39.50
protokola na sljedeći način:
_____________________________________
User interface (korisnički interfejs)
_____________________________________
User application (aplikacija)
_____________________________________
Client (klijent)
_____________________________________
(((***)))
_____________________________________
Server
_____________________________________
Database application (Program baze)
_____________________________________
Database
_____________________________________
šema preuzeta iz: Dempsey, Lorcan (et.al.): Towards
distributed library systems:Z39.50 in a European context, Program, Vol.30,No 1, January
1996., p.2
Princip komunikacije je sljedeći: istraživač unosi upit
(querry) koristeći set menija i komandni jezik svog sistema. Z39.50 origin modul lociran
na lokalnom sistemu prevodi querry na standardizirani format definiran Z39.50 protokolom i
šalje ga na sistem sa bazom podataka na Z39.50 target-u. Target prezentira komande i
search querry bazi podataka, te vraća rezultate pretraživanja u standardiziranom formatu
origin sistemu koji je inicirao pretraživanje. Jedna od glavnih prednosti korištenja
Z39.50 protokola je ta da istraživač ne mora biti upoznat sa detaljima standarda. Origin
modul unutar istraživačevog sistema je odgovoran za uspostavljanje veze sa target
sistemom, formuliranje querry-a prema standardu, te interpretiranje rezultata u formatu
bliskom istraživaču.
Z39.50 metod za informaciona pretraživanja je radikalno
drugačiji od tradicionalnih metoda obično primjenjenih u pretraživanju baza podataka,
pri čemu istraživač koristi lokalni terminal ili kompjuter prijavljen na udaljeni
sistem, podrazumijevajući da tada koristi jedinstvene menije i komandni jezik tog
sistema. Ovo zahtijeva obuku i stručno usavršavanje u jedinstvenim odlikama svakog
sistema na kojem se želi imati izuzetno uspješna pretraživanja. Implementacijom Z39.50
protokola (standarda) eliminiše se potreba za takvim vidom usavršavanja za korištenje
velikog broja različitih sistema.
Z39.50 ne postavlja samo standard za razmjenui
"poruka" između origin i target sistema, nego i za strukturu i semantiku
querry-a, vrši slaganje poruka (odnosno određuje slijed poruka) i za mehanizme za povrat
zapisa (records).
Pravila i procedure definirane sa Z39.50 standardom
omogućavaju podignutim na različitim hardware-ima koji koriste različite software-ske
pakete da stupe u sadejstvo radi izvršenja brojnih zadataka koji se odnose na
pretraživanje informacija.
Z39.50 može biti upotrijebljen u širokom spektru
bibliotečkih funkcija koje zahtijevaju pretraživanje baza podataka, od katalogizacije do
međubibliotečke pozajmice i referalne djelatnosti. Može biti korišten kako za
pretraživanje bibliografskih baza podataka, tako i za druge vrste baza poput full text i
image databases.
World Wide Web (WWW)
Kako je Internet razvijan uglavnom u akademskim i vojnim
krugovima, nikada nije svojim korisnicima nudio udobno okruženje. Rad na mreži
podrazumijevao je poznavanje obilja kompliciranih naredbi. One su se pisale u Unixu, a za
svaki klijentski program koji je pristupao nekoj Internet usluzi bilo je potrebno pamtiti
desetine naredaba. Usljed svih tih "nedostataka" sistema bilo je vrijeme da se
napravi aplikacija koja će prevazići te probleme i ponuditi korisniku friendly pristup.
U jesen 1989. godine rođena je ideja iz koje se razvio
World Wide Web. U to doba još uvijek nije postojala "navala" kućnih i malih
korisnika na Mrežu - ali je naučnicima i ostalim "privilegovanim" koji su
imali pristup "dosadilo" pisati tekstualne naredbe, jer je takav način rada sam
po sebi djelovao ograničavajuće. Tim Berners-Lee iz CERN-a (25) u
švajcarskoj sa svojim timom predložio je stvaranje hipertekstualnog ssistema koji će
omogućiti jednostavnu razmjenu informacija među stručnjacima iz cijelog svijeta. Oni su
kreirali novi protokol HTTP (Hyper Text Transfer Protocol) koji je standardizirao
komunikaciju između servera i klijenta. Krajem 1990. godine, počeo se razvijati i sam
projekat World Wide Weba, dok je u proljeće sljedeće 1991. godine završenopisanje prvog
pretraživačkog programa za WWW, (sa jednostavnim imenom www), koji je službeno pušten
u promet 1992. godine. Krajem te iste 1992, postojalo je oko 50-ak servera za WWW u
svijetu. Početkom 1993. godine nastao je prvi grafički pretraživački program za X
Windowsw MOSAIC. Napisao ga je Marc Andersen iz NCSA u Čikagu, koji je također razvio i
jedan od najkorištenijih programskih alata za www browsere - Netscape Navigator.
WWW omogućuje prijenos slika, teksta, animacija, zvukova,
dakle praktično svega - ali po prvi puta u historiji svi ti elementi su mogli biti
integrisani u jedinstven dokument. Upravo je ta inovacija učinila WWW tako popularnim i
izvan istraživačkih krugova. Dakle za izuzetnu popularnost www-a možemo
"kriviti" dvije tehnologije: multimediju i hipertekstualnost.
Pristupanje dokumentima na WWW
Da bi se moglo pristupiti nekom dokumentu na udaljenom
računaru potrebno je znati ime računara na kojem se nalazi, direktorij u kojem je
smješten, kao i naziv datoteke. Osim ovih parametara, ponekad je za korištenje nekih
Internet usluga potrebno navesti i broj porta (ukoliko se usluga izvršava na
nestandardnom portu). Da bi ovakvo lociranje bilo što jednostavnije osmišljen je sistem
URL-a (Uniform Resource Locator)(26) , što bi značilo adresu kojom
je jedinstveno ukazano na neki resurs na mreži. URL je šema za preciziranje, odnosno
specifikaciju Internet resursa izražena u jednoj liniji (single line) sastavljena od
ASCII karaktera. Ova šema sadržavasve važnije Internet protokole uključujući FTP,
Gopher, HTTP i WAIS. Jedan je od osnovnih alata na Webu, a koristi se i unutar samog HTML
dokumenta za određivanje mete (target) hypertext linka. Ovdje je isto tako bitno
naglasiti da URL šema nije ograničena samo na WWW.
URL sadrži sljedeće informacije:
- Protokol koji se koristi kada se pristupa serveru (npr,
http, gopher, telnet i sl.)
- Ime domene (domain name) ili numeričke IP adrese host
računara
- Broj porta na serveru (ukoliko je potrebno)
- Lokaciju resursa u hijerarhijskoj strukturi servera
Na primjer:
http://www.nlćbnc.ca/ifla/VI/5/op/udtop3.htm
ili ukoliko je potrebno ime porta onda šema izgleda
ovako:
http: //www.address.edu :8080 /path/subdir/file.ext
Ukoliko je riječ o telnet protokolu onda šema URL-a
može imati dva načina:
telnet://locis.loc.gov ili
telnet://username:password@locis.loc.gov
Ovo su bili primjeri potpunog ili apsolutnog URL-a, pored
kojeg postoji djelomični ili relativni URL. Kao što je gore navedeno apsolutni URL
navodi sve parametre, međutim pristup je osiguran ako se navede samo ime hosta. Tada
obično dolazimo do Home Page-a. Međutim relativni URL može sadržati destinaciju unutar
servera, pa ako navedemo URL /ifla/rode.htm onda će Web browser tu adresu protumačiti
relativno u odnosu na trenutno prikazani dokument. Protokol, ime računara i svi ostali
parametri koji se navode u URL-u ostaju isti kao i za dokument koji je trenutno aktivan.
Ako relativni URL kreće sa kosom crtom, znači da direktoriji kreću od korijenskog .
HTML (Hyper Text Markup Language)
HTML je po definiciji jezik koji se koristi za grafički
opis stranice na World Wide Webu. Izvedenica je od općenitijeg jezika SGML (Standard
Generalized Markup Language), odnosno, HTML predstavlja praktičnu primjenu SGML-a (27) .
Slobodno se može reći da je HTML "maternji"
jezik Weba. S njim se određuje formacija, sadržaj i funkcija nekog hipertekstualnog
dokumenta. HTML-om se kombinira nekoliko važnih elemenata:
- kreiranje hipertekstualnih veza sa različitim mjestima u
jednom dokumentu, što znači, da ukuliko jedan dokument ima više "poglavlja"
jednostavnim "klikom" na naziv poglavlja koji je markiran možemo
"skočiti" na taj dio teksta u doukumentu
- kreiranje hiperveza između različitih dokumenata; npr. na
istom serveru, samo u različitom direktoriju,
- kreiranje hiperveza sa drugim servisima na Internetu; npr.
na home page-u jedne biblioteke mogu biti linkovi sa drugim bibliotekama
U suštini markup language je (samo) kolekcija kodova
ugrađenih u dokument, koji definiraju format dokumenta, njegov izgled (ovdje termin
izgled moramo shvatiti uslovno) i način prezentiranja sadržaja dokumenta. HTML
omogućava ubacivanje grafike, zvuka i drugih multimedijalnih zapisa u dokument.
Oblikovanje Web stranica HTML-om je za razliku od
dosadašnjih "programerskih" poduhvata prilično jednostavno, i omogućava čak
i laicima kreiranje efektnih dokumenata. Naravno, postoji i viši oblik rada. To je
upotreba naprednih mogućnosti HTML-a, kao na primjer obrada obrazaca (forms) i ugradnja
Java aplikacija.
Prilikom kreiranja Web strane u tekst koji će se
prikazati ubacuju se HTML naredbe kojima se opisuje kako će izgledati svaki element u
dokumentu. Kod kreiranja HTML-om postoje dva osnovna pristupa:
- fizički markup (physical markup) i
- logički ili semantički (logical or semantic markup)
Sa tehnikom fizičkog markiranja, markup tagovi
eksplicitno određuju kako bi dokument trebao izgledati. Tako možemo napisati naredbu sa
kojom ćemo odrediti kojim fontom će biti napisan tekst, kojom veličinom slova (font
size) i koliki će biti razmak. Kod drugog principa možemo definirati napr. koji dio
teksta je naslov ili zaglavlje (heading) i slično, i time kodirati značenje dijela
teksta u strukturi stranice ili dokument, a ne fizički izgled. Ono što razdvaja programe
za stono izdavaštvo i tekst procesore od HTML-a je to da dokument nije ograničen
određenim formatom. Klijentov pretraživački program će automatski prelomiti rečenice
teksta u zasebne retke u zavisnosti od širine prozora, te će mu (korisniku) omogućiti
kretanje unutar dokumenta (npr. bočnim klizačima). Dakle osnovna razlika između
klasičnih word procesora i HTML-a je ta da se prvi ponašaju po principu WYSWYG (What You
See Is What You Get), a dokumenti u HTML-u više principu WYGIWYM (What You Get Is What
You Meant). Jedna od prednosti HTML-a je ta da ne zahtijeva poseban editor 8iako postoji),
nego je dokument moguće napisati u najobičnijem Notepadu ili Wordpadu u Windows
Accessories i jednostavno ga prenijeti u HTML editor ili editor u nekom browseru.
Dizajn HTML kolekcija dokumenata
Nakon kreiranja HTML dokumenata, može se preći na
dizajniranje kolekcija HTML dokumenta i povezivanje sa ostalim resursima. Ukoliko bismo po
analogiji kreiranje dokumenta poistovijetili sa stranicom u knjizi, onda bi kolekcija HTML
dokumenata odgovarala dizajnu knjige ili časopisa. Međutim razlike su više nego očite:
knjiga je "prostorna", fizička, statička kolekcija sa fiksiranom linearnom
strukturom, dok je hypertext "besprostoran", nematerijalan (nonphysical),
moguće dinamičan i često nelinearan. Dakle knjige i ostali štampani materijal su
opisani kao linearni. Ovdje linearan podrazumijeva postojanje očiglednog početka i kraja
uslovljenih numeracijom strana. Indeksi, registri, sadržaj i unakrsne reference su
pridodati i od kritičke su važnosti. Vidi linearnu organizaciju na sljedećoj šemi:
Sljedeća ilustracija prikazuje nelinaernu organizaciju
Web dokumenta. Linkovi među strama su označeni strelicama. U ovoj nelinearnoj kolekciji
veliki je broj "puteva" i načina na koji kolekcija može biti pregledana. Na
ovakvoj kolekciji se korisnik vrlo lako može izgubiti. Slijedi shema:
Na sljedećim primjerima pokazaćemo linearnu kolekciju
hipertekstalnih dokumenata. Deblje linije označavaju glavne navigacione linkove, dok
tanje označavaju sekundarne.
šematski dijagram hijerarhijski organiziranog dokumenta
na webu. Dokumenti su organizirani po strukturi stabla (treelike):
šematski prikaz velike Web kolekcije sa prikazom HTML
kodiranih hipertekst relacija između Home page-a i ostalih elemenata kolekcije. Deblje
linije označavaju glavne linkove unutar hijerarhijske strukture, dok ispresijecana linija
označava veze između "siblings" na istom hijerarhijskom nivou. Strelicama su
označene mogući pravci linkova kodiranih kao HTML ankori u dokumentu.
Moguća struktura Web site-a sa dva Home Page-a i dvije
paralelne organizacione strukture, označene sa A i B. Obadva dijela imaju pristup istoj
kolekciji dokumenata pozicioniranih ispod ispresijecane linije.
Experiment Bosniaca
Cilj
Devastacijom Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne
i Hercegovine u noći 25/26 avgust 1992. godine uništeno je oko 2.500.000 primjeraka
razne bibliotečke građe, kao i njen katalog (28) . Iz ovoga
proizilazi činjenica da je veliki dio podataka, ako ne i najveći, o Bosniaci uništen.
Ostali katalozi u BiH koji su preživjeli kataklizmu, kao i oni u inostranstvu sadrže
bibliografske zapise koje treba istražiti i prikupiti na jedno mjesto, te početi rad na
izradi Bibliografije Bosniacae. Kako Muhamed Zlatan Hrenovica kaže, izvori nisu
iščezli, "treba ih samo pedantno istraživati, a zatim komunicirati sa njima radi
prikupljanja barem onog elementarnog dakle bibliografskog minimuma o pojedinim
bibliotečkim jedinicama. Prikupljanje primarnih, sekundarnih i inih dokumenata može
doći kasnije. Sada je esencijalno otkriti i slijediti trag"(29).
Dakle, traganje je imperativ i ovog rada. Od rekonstrukcije kataloga dobrim dijelom zavisi
i rekonstrukcija kolekcija NUBBIH. Ovaj rad zato ima za cilj ispitati mogućnost lociranja
Bosniacae na online dostupnim katalozima (OPAC - Online Public Access Catalogue) na WWW -
World Wide Webu sa namjerom da rezultati ovog istraživanja budu upotrebljiv alat u
procesu rekonstitucije kako kolekcija NUBBIH, tako i Bibliografije Bosniacae. Pored ovog
cilj je bio kreirati takav istraživački metod koji bi bar u početku bio vezan za
Sarajevo, da bi se izbjegli izuzetno veliki troškovi putovanja i boravka u inostranstvu.
Naravno, ovaj rad nema ambicie da pruži sve odgovore
vezane za ovu problematiku, nego da otkrije mogućnosti ovog tipa istraživanja, koji bi
eventualno kasnije mogao biti jedan od modaliteta potpunijih istraživanja u budućnosti,
zbog čega je u podnaslovu rada naznaka da je riječ o eksperimentu. Cilj ovog
eksperimenta je dakle da locira institiucije koje u svojim kolekcijama čuvaju materijale
koji spadaju u kategoriju Bosniacae, te broj bibliografskih zapisa koji se odnose na
Bosniacu.
Slijedeći gornje premise pravilno je očekivati
nekompletnu rekonstrukciju. Potpuna rekonstrukcija iziskuje višegodišnje analitičko
istraživanje i pregled svih dostupnih zapisa kao i eliminiranje duplikata. Eksperiment u
ovom slučaju ima zadatak da pruži okvirna rješenja. Prilikom izvođenja eksperimenta
svaki katalog je posebno pretražen, a kraći put je korištenje OCLC baze, do koje
nažalost nismo imali pristup iz finansijskih razloga.
Metodologija
Eksperiment je podijeljen u tri faze:
I Faza: Lociranje OPAĆa dostupnih na Mreži, te
definiranje strategije pretraživanja
II Faza: Pretraživanje lociranih resursa
III Faza: Obrada podataka
FAZA I
Priprema za eksperiment se sastojala u lociranju kataloga
na Webu. U tu svrhu, dakle za lociranje kataloga na Internetu korišten je search engine
AltaVista i hijrarhijski aranžiran predmetni index Yahoo. Pretraživanje je vršeno po
kriteriju library catalogue i OPAC. Tragajući za site-om na kojem se nalaze linkovi sa
katalozima uočili smo site WebCATS - Online catalogues on the World Wide Web na kojem su
postavljeni linkovi sa online katalozima 1114 biblioteka. Za ovaj site smo se odlučili iz
sljedećih razloga:
sadrži link sa 1114 online kataloga
zastupljeno je svih 5 kontinenata
izuzetno posjećen i korišten site: u avgustu 1997, kada
smo prvi put pristupili bili smo 78.000 posjetilac u tom mjesecu
Strategija pretraživanja Bosniacae
Nakon odabira veza sa katalozima definirali smo kriterije
pretraživanja po pitanju Bosniacae. Građa koja spada u Bosniacu definirana je po
sljedećim kriterijima:
Publikacije o Bosni i Hercegovini, bez obzira na jezik i
porijeklo autora
Publikacije bosansko-hercegovačkih autora bez obzira na
tematiku
Publikacije štampane u Bosni i Hercegovini
Kako je riječ o globalnom istraživanju bez tendencije ka
detaljnim ispitivanjima odlučili smo se za kriterij SUBJECT / LCSH / KEYWORD BOSNIA. Sva
pretraživanja su vršena po ovom uopštenom kriteriju, izuzev BIBOS OPAC (Austria) i
Library of Congress Experimental Search System, koji su dozvoljavali pretraživanje po
kriteriju grada/izdavača, gdje je search string bio SARAJEVO.
FAZA II PRETRAžIVANJE
U Geographical Index-u WebCATSA sadržano je 49 zemalja na
svih 5 kontinenata. Pretraživanje je ograničeno na nacionalne (državne) i
univerzitetske biblioteke osim u slučaju kada određena zemlja nije plasirala OPAC svoje
nacionalne biblioteke na Web. U tom slučaju pretražene su javne (public), odnosno
dostupne biblioteke (naučne, etc,)
Nakon pristupa katalogu markirano je polje SUBJECT i
unesen querry BOSNIA. Opcija KEYWORD je korištena rjeđe, samo u slučajevima kada nije
dostupna opcija SUBJECT, iz razloga što se takav način pretraživanja ograničava u
velikom broju slučajeva na KWIT (Keyword in title) i sužava rezultat.
Pretraživanje po predmetnoj odrednici (SUBJECT) ne pruža
potpunu sliku o stanju kolekcije. U ovo smo se uvjerili prilikom pretraživanja biblioteke
University of Michigan (MIRLYN LIBRARY CATALOGS - pretraživanje u opciji Combined UMich
Libraries). Naime, prilikom našeg propitivanja baze došli smo do broja od 1029 zapisa
koji se odnose na Bosniacu. Međutim ukupan broj lociranih zapisa u UM Libraries je 2743
prema istraživanjima Janet I. Crayne i Donne Parmlee. Dakle, rezultati koji će biti
prezentirani imaju zaista namjeru da daju okvirna rješenja.
Eksperiment je obavljen u periodu juli-septembar 1997
godine, a dio je ponovljen u oktobru 1998. godine. Cilj ponavljanja dijela eksperimenta je
bio prezentiranje novijih podataka, kao i stjeći djelimičan uvid u tempo akvizicije.
FAZA III OBRADA PODATAKA
Prilikom pretraživanja locirano je 1114 kataloga, od
čega je pretraženo 114 ili 10.23 % svih dostupnih kataloga na WebCATS-u. Od ovih 1114
kataloga 798 otpada na SAD, narednih 316 na ostale zemlje.
Pretraženo je 8.4% kataloga u SAD, te 15% ostalih
kataloga . Locirano je ukupno 9558. naslova:
Afrika 28 ili 0.3%
Južna Amerika 7 ili 0.07%
SAD 6777 ili 70.9%
Evropa 1724 ili 18%
Bliski istok 30 ili 0.5%
Azija/Pacifik 972 ili 10.2%
Ovi rezultati naravno ne predstavljaju ukupan broj naslova
koji se odnose na Bosniacu trenutno pohranjenih u bibliotekama svijeta, nego rezultat
selektivnog pretraživanja.
U oktobru 1998. godine ponovljen je dio pretraživanja i
tom prilikom je ustanovljeno:
Afrika 100 zapisa
(Povećan je broj kataloga na Webu iz Afrike. Prošle
godine je bilo dostupno 5 kataloga, danas 13. Ponovo smo izvršili pretraživanje i
povećanje zbirke registrovali u American University in Cairo (1997 godine bilo je 8
zapisa, danas 43), a pretražili smo novi dostupni katalog University of South Africa,
gdje smo locirali 39 zapisa)
SAD 18.633 zapisa.
Prilkom ponavljanja pretraživanja za SAD proširili smo
priošlogodišnju listu od 67 kataloga (tj 10 + 57 kataloga -Joint Catalog of South
Dakota) na 141 katalog (82 + Dakota). Za ovo proširenje smo se odlučili zbog velikog
broja zapisa lociranih prošle godine, tj. identificirati biblioteke sa velkim brojem
zapisa. Na ovaj način može se suziti broj biblioteka koje bi se eventualno detaljnije
obradile.
Najveći broj zapisa lociran je u Library of Congress;
Stanford University; Florida State University.
Južna amerika - nismo ustanovili bitnije pomake u
akviziciji u odnosu na prošlu godinu.
Evropa, Bliski Istok , Azija/Pacifik nisu ponovno
kontrolisani (recheck).
Veliki broj zapisa se vjerovatno ponavlja tako da je
stvarni broj daleko manji od prikazanog. Nakon izvršenog pretraživanja pregledani su
bibliografski popisi i došlo se do zaključka da bi dalje širenje pretraživanja na
dodatne kataloge dalo sličan rezultat (u kvalitativnom smislu) jer se veliki dio
bibliografskih jedinica ponavlja, te bi ono dalo vrlo malo novih jedinica. Bibliografske
jedinice registrirane u ovom pretraživanju mahom se odnose na noviju produkciju, dok su
stariji materijali prisutni u malom broju. Naime u katalogu Kongresne biblioteke od 2895
zapisa 196 se odnosi na materijal štampan u Sarajevu do 1945 godine.
Isto tako moguće je variranje u broju jedinica, kao što
je slučaj sa Kongresnom bibliotekom gdje je prošle godine lociran broj od 2986 jedinica
PUBLISHED SARAJEVO, a ove godine 2208. Odmah smo poslali upit Response Team-u LC-a i
dobili odgovor da je riječ o testnoj bazi (Library of Congress Experimental Search
System). Iz ovog razloga preporučujemo više puta provjeriti izvor koji se ispituje.
Instrumentarij
Za potrebe ovog eksperimenta korišten je Internet browser
Netscape Navigator Gold 3.0 (1997) i Internet Explorer (1998), te web pretraživač Fore
Ront Web Seeker.
Cijeli eksperiment je u potpunosti kompjuterski podržan.
Tabelarni prikazi i statistički proračuni su rađeni u MSWordu i MSEXcellu. Sve pomenute
aplikacije su korištene na personalnom računaru (PC), CPU Pentium 90 Mhz (1997) i 233
Mhz (1998) sa programskim paketom MS OFFICE u Windows okruženju (Win 95 i Windows NT
Server). Prilikom pretraživanja putem Telnet protokola korištena je VT100 emulacija
terminala.
Rezultati pretraživanja
Ukupno za Afriku: 100 registriranih zapisa
alkjsd;lkajs;ldkj;lajds;
ADKS ;LN
JADS ;adsj;lAJD
avedeno u metodološkoj postavci eksperimenta.
U koloni sa rezultatom prvo je prezentiran broj
jedinica registrovanih ove godine,
a u zagradi rezultat prošlogodišnjeg
istraživanja.
Ukupno za Sjedinjene Američke Države: 18.633
registrovana zapisa
Ukupno za Evropu: 1691
registrovan zapis
Ukupno za Bliski Istok: 50 registrovanih zapisa
Ukupno za Australiju: 991 registrovan zapis
UKUPNO REGISTROVANIH ZAPISA U EKSPERIMENTU: 21.742
Ukupno za Evropu: 1691 registrovan zapis
Bliski Istok
Ukupno za Bliski Istok: 50 registrovanih zapisa
Australija
Ukupno za Australiju: 991 registrovan zapis
UKUPNO REGISTROVANIH ZAPISA U EKSPERIMENTU: 21.742
Bibliografija
A beginner guide to MOSAIC, http://www.ncsa.uiuc.edu/
Anderson, Gregory T.: Dimensions, Context and Freedom: The
Library in the Social Creation of Knowledge, U:// Sociomedia, Multimedia, Hypermedia and
the Social Construction of Knowledge (editor Edward Barret), The MIT Press, Cambridge, MA,
1992., pp 107-124.
Bakaršić, Kemal: Katalog podešen za mašinsko čitanje
i UNISIST, Bibliotekarstvo, sarajevo, XXVIII, 3 (1982), str. 23-35.
Barbić, Tatjana: Online baze podataka, Bibliotekarstvo,
Sarajevo, XXXV (1989), 1990, str. 5-17.
Bašović, Ljubinka: Informacijska služba u biblioteci,
Bibliotekarstvo, Sarajevo, XXXII (1986), str. 53-59.
BOSNIACA: Recomendations, Definition, UNESCO Expert Group,
1994. U://Bosniaca 1 (1996), str. VII Dodatka.
Brockman, John R.; Horton, William; Brock, Kevin: From
Database to Hypertext via Electronic Publishing: An Introduction Odyssey, U:// The Society
of Text, The MIT Press: Cambridge, MA, 1989, pp 162-206.
Burnett, Kathleen: Multimedia and the Library and
Information Studies Curriculum, U:// Sociomedia, Multimedia, Hypermedia and the Social
Construction of Knowledge (editor Edward Barret), The MIT Press, Cambridge, MA, 1992., pp
125-140.
Cox, Andrew: Hypermedia Library Guides for Academic
Libraries on the World Wide Web, PROGRAM, Vol 30, No1, January 1996, pp 39-51.
Crayne, Janet; Parmelee, Donna: BOSNIACA: A Bibliograpy of
University of Michigan Library Holdings, The University of Michigan Working Group on
Southeast European Studies, Ann Harbour, 1997.
Dahl, Swen: Povijest knjižnica:pregled od njihovih
početaka do današnjih dana, Hrvatsko bibliotekarsko društvo, Zagreb, 1977.
Dempsey, Lorcan; Russel, Rosemary; kirriemuir, John:
Towards Distributed Library Systems:Z39.50 in a European Context, PROGRAM, Vol. 30, No 1,
January 1996, pp 1-2.
Dodd, David: Requiem for Discarded, Library Journal, Vol.
121, No. 9, May 15, 1996, pp 31-32.
Elliot, Steve: Learning to Love the Web: An Introduction
and Sermon for Reporters (and everyone else), http://users.ccnet.com/?selliot/lesson1.htm
Encyclopedia Britannica, CD ROM, 1996.
Furness, Karen L.; Graham, Margaret: The Use of
Information Technology in Special Libaries in the UK, PROGRAM, Vol. 30, No 1, January
1996, pp 23-39.
Gerc, Ana: Automatizacija u medicinskom bibliotekarstvu,
Bibliotekarstvo, Sarajevo, XXVIII, 3 (1982), str. 57-65.
Graham, Ian S.: HTML Source Book:A complete Guide to HTML
3.0, John Viley & Sons Inc, New York, 1996.
Grubešić, Kosta: Enciklopedijski leksikon
bibliotekarstva, Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo, 1964.
Guy, Laura: Strategies for Searching for Information on
the Internet; International Data Resources Workshop,
http://dpls.wisc.edu/www_searchers.html
Hakala, Juha: Z39.50-1995 Information Retrieval Protocol:
An Introduction to the Standard and it's Usage, 18.01.1996.
Henry, Rachel: Review of Metadata formats, PROGRAM, Vol.
30, No 4, October 1996, p.345-373.
Hildreth, Charles R.: The GUI OPAC: Approach With Caution,
The Public Access Computer Systems Review 6, No 5 (1995).
Hrenovica, Muhamed Zlatan: Bibliografija nekonvencionalne
bibliotečne građe, izvori i tragovi., U://Bosniaca, 1 (1996), str. 24-29.
Hunski, Vjekoslava: Neke naznake bibliotekarstva kao
znanosti, Bibliotekarstvo, Sarajevo, XXVIII, 3 (1982), str. 73-75.
Kujundžić, Enes: Memoria Bosniaca - Memoria Mundi,
U://Bosniaca, 1 (1996), str. 5-13.
Logar, Janez: Uvod u bibliografiju, Svjetlost, Sarajevo,
1973.
Lynch, C: Using the Z39.50 Information Retrieval Protocol
in the Internet Envroinment, December 1994, http://ds.internic.net/rfc/rfc1729.txt
Maštruko, Oleg: Internet: za Windows 95, Znak, Zagreb,
1995.
Maybury, Mark T. (editor): Inteligent Multimedia
Interfaces, The MIT Press:AAAI Press:Meulo Park, CA: Cambridge, MA, 1993.
Organ, Michael; McGurk, Catriona: Surfing
Internet:Electronic Libraries and Archival Sources for Historians, PROVENANCE: electronic
magazine
Plevnik Danko: Ka civlizaciji pokretnog teksta, NID
Komunist, Zagreb, 1988.
Rijsbergen, C.J.: Information retrieval, Butherworts,
London, 1979, http://www.dcs.gla.ac.uk7Keith/
Rubens, Phillip,; Krull, Robert: Designing Online
Information, U:// Text, ConText and HyperText: Writing With and For the Computer (editor
Edward Barret), The MIT Press, Cambridge, MA, 1989, pp 291-311.
Rubens, Phillip: Online Information Hypermedia and the
Idea of Literacy U://The Society of Text, The MIT Press: Cambridge, MA, 1989, pp 3-21.
Rubey, Daniel: Meditating on Library as Archive: From
Alexandria to the Internet, http://math240.lehman.cuny.edu/
Sečić, Dora: Informacijska služba u knjižnici, Naklada
Benja, Zagreb, 1995.
Skender, Dubravka: Primjena kompjuterskih tehnologija u
NSB Zagreb kao središtu BIS-a SRH u okviru jedinstvenog BIS-a Jugoslavije,
Bibliotekarstvo, Sarajevo, XXVIII, 3 (1982), str. 55-57.
Stipčević, Aleksandar: Povijest knjige, Nakladni zavod
Matice Hrvatske, Zagreb, 1985.
Sušanj, Dario; Petric, Dragan: Velika knjiga o WWW, Znak,
Zagreb, 1996.
Tenopir, Carol: Common End User Errors, Online Databases,
Library Journal, Vol. 122, No. 8, May 1, 1997, pp 31-32.
Tenopir, Carol: Generations of Online Searching, Online
Databases, Library Journal, Vol. 121, No. 14, Sptember 1, 1996, pp 128-130.
Tenopir, Carol: Integrating Electronic Reference, Online
Databases, Library Journal, Vol. 120, No. 6, April 1, 1995, pp 39-40.
Tenopir, Carol: Internet Issues in Reference, Online
Databases, Library Journal, Vol. 120, No. 16, October 1, 1995, pp 28-33.
Tenopir, Carol: Online Copyright Dilemmas, Online
Databases, Library Journal, Vol. 121, No. 10, June 1, 1996, pp 42-45.
Tenopir, Carol: Picking The Best Databases, Online
Databases, Library Journal, Vol. 120, No2, July 1995, pp 26-28.
Tenopir, Carol: Retooling Online Services, Online
Databases, Library Journal, Vol. 120, No. 4, September 1, 1995, pp 124-126.
Tenopir, Carol: Trends in End User Searching, Online
Databases, Library Journal, Vol. 121, No. 20, December 1996, pp 35-36.
The Book of Numbers: The Ultimate Compendium of the
World's Most Fascinating Facts and Statistics, A and W; Publishers Inc, New York, 1978.
Turner, Fay: An Overview of the Z39.50 Information
Retrieval Standard, January 1997, http://www.nlćbnc.ca/ifla/VI/5/op/udtop3.htm
UK/European Z39.50 Homepage,
http://ukoln.bath.ac.uk/z3950/
Uniform Resource Locators,
http://infocern.ch/hypertext/WWW/Addressing/Addressing.html
Urqhuart, Donald: Načela Bibliotekarstva, Izdavački
centar Rijeka, Rijeka, 1986.
US Helps Bosnian Libraries Rebuild, News, Library Journal,
Vol. 121, No. 7, October 15, 1996, p.14.
Wallace, Brian; Jones, Katherine: Museums and the
Internet: A Guide for the Interpid Traveler, Museum News, Jul/Aug 1994, pp 32-35.
WebCATS Usage Statistics,
http://library.usask.ca/analog/hywebcat/
World Book Encyclopedia Fast Finder, CD ROM, 1994.
Yeates Robin: Library Automation the Way Forward, PROGRAM,
Vol. 30, No 3, July 1996, pp 239-254.
1. LCESS Library of Congres Experimental
Search System
2. Podaci iz septembra 1996.godine prema:
Carol Tenopir: Generations of Online Searching, Online Databases, Library Journal, Vol121,
No 14, Septemer 1st, 1996. str.128.
3. Danko Plevnik: Ka civilizaciji
pokretnog teksta, NID Komunist, Zagreb, 1988., str. 30.
4. Danko Plevnik, op.cit., str. 47.
5. Carol Tenopir: Picking the Best
Databases, Online Databases, Library Journal, Vol.120, No 12, July 1995., str. 26.
6. Podaci od 10.marta 1997.
7. Laura Guy: Strategies for Searching for
Information on the Internet, International Data Resources on the Internte,
http://dpls.wisc.edu/www_searchers.html
8. Tijana Barbić: Online baze podataka,
Bibliotekarstvo, XXXV(1989), str.8.
9. Tijana Barbić: op.cit. prema:
M.L.Neufeld i M.Cornog: Database History:From Dinosaurus to Compact Disc. JASIS, 37(4),
1986.,str.186.
10. Ibidem
11. T.Ribić, op.cit., str. 13.
12. Michael Organ and Catriona McGurk:
Surfing Internet: electronic libraries and archival resources for historians //
Provenance:electronic magazine,
13. Ibidem
14. Ibidem
15. Sušanj Dario, Dragan Petric: Velika
knjiga o World Wide Webu, Znak, Zagreb, 1996, str.4.
16. Ibidem
17. Oleg Maštruko, op.cit.; vidi i
Wallace, Brian (et.al.): Museums and the Internet: A Guide for the Interpid Traveler,
Museum News, Jul/Aug 1994, p.32-35.
18. host Računar uključen u mrežu koja
koristi TCP/IP. Pod hostom se podrazumijeva serverski računar koji je na mreži 24 sata
dnevno, koji podacima poslužuje računare-klijente. Host računari obično rade po
UNIX-om.
19. Podaci iz 1996. godine
20. Oleg Maštruko: Internet za Windows
95, Znak, Zagreb, 1995.
21. DNS Mrežni sistem i mrežni računar
s odgovarajućim programom što služe za prevođenje imena hostova i IP adrese (npr:
mag.bug.com.hr u 193.198.26.3 i obrnuto). Ovo je potrebno jer su brojčane IP adrese
službeni način označavanja hostova na internetu, no ljudima je lakše pamtiti imena, pa
je stoga uveden DNS sistem (prema Oleg Maštruko, op.cit. str. 260).
22. Oleg Maštruko, op.cit. str 12.
23. Hakala, Juha: Z39.50-1995:
Information Retrieval protocol: An Introduction to the Standard and it's Usage,
18.01.1996. http.//
24. Turner, Fay: An Overview of the
Z39.50 Information retrieval Standard, Januar 1997,
http://www.nlćbnc/ca/ifla/VI/5/op/udtop3.htm; vidi i Lync, C.: Using the Z39.50
Information Retrieval Protocol in the Internet Envroinment, Decembar 1994, http:
ds.internic.net/rfc/rfc1729.txt
25. Evropski Centar za Nuklearna
Istraživanja
26. URL Jednoznačni lokator resursa
27. SGML - prema ISO standardu to je
način stvaranja dokumenata koji kasnije osigurava njihovu prenosivost na druge platforme.
28. Dr Enes Kujundžić: Vijećnici
vratiti život, Oslobođenje 25.08.1993.
29. Muhamed Zlatan Hrenovica:
Bibliografija nekonvencionalne bibliotečke građe, izvori i tragovi. U://Bosniaca 1
(1996), str. 27.
